DivanSkitnje

nedjelja, 29.06.2008.

PIR VI



Srpanjska noć 1942. odnosila je ljetnu toplinu i svježinom silila vojnike u rovovima da se zaogrnu u šinjele i deke. Vatre se nisu smjele paliti pod prijetnjom strijeljanja. U Kupreškoj dolini još je bilo mirno ali vijesti koje su pristizale nagovještavale su buru. Partizani su nastupajući dolinom Neretve zauzimale vojarnu za vojarnom. Ustaška vojnica koncentrirala se na obranu Bugojna i Kupresa jer su Titovi partizani upravo željeli zauzeti ta dva mjesta koja su im priječila spajanje sa Središnjom Bosnom i prodorom prema Mrkonjić gradu.
Vanjsku obranu Kupresa činili su utvrđeni položaji u obližnjim selima: Zloselima, Osmanlijama, Olovu, Čardačici, Alajbegovom Odžaku, Begovom Selu, Goravcima, Otinovcima, Botunu, Kukavicama, Vrilu i Brdima, kao i na uzvišenjima. Naročito su bili utvrđeni položaji na sjevernoj i sjeverozapadnoj strani: na visovima Malim i Velikim Vratima, Malom Stožeru, Maloj Plazenici i Čardačici. Sa zapadne je strane čitav niz naselja i brežuljaka, utvrđenih rovovima, bio uključen u sustav obrane, dok je s južne i istočne strane golo polje predstavljalo, samo po sebi, prepreku napadačima jer je bilo kontrolirano vatrom iz utvrđenja na ivici grada. U polju na oko 200 metara od prvih kuća pored puta za Vukovsko nalazio se betonski silos sa kojeg su ustaše mitraljezima kontrolirale prilaze mjestu.

- Šćućureni u rovovima Marin i Jokan su osluškivali iz smjera Bugojna potmulu grmljavinu topova.
- Krenuli su na Bugojno, moj Jokane- A onda smo mi na redu – šaptao je Marin kao da se plaši da bi ga partizani mogli čuti.
- Nisam siguran. Ima ondje puno ustaša i domobrana, a i ovi „crnci“ iz Kupresa im stalno jure u pomoć.
- Nije dobro, Jokane. Nije.
- Čujete ti vi, stražo seljačka, kako Bobanovci praše Crnogorce. Zavit će ih Bugojno u crno, jebem im majku četničku – prodera se ustaša čije se rošavo lice ispod njemačke kacige sablasno naziralo na mjesečini dok se crna uniforma stapala s mrakom.
Jokan i Marin su šutjeli osluškujući sve jače topovske udare. Negdje pred zoru eho borbe je utihnuo.
-Prestalo je Jokane.
- Jest valaj. Tko zna čije su gaće krvave – progunđa Jokan.
- Umjesto odgovora iz rovova s legionarima odjeknu radosna vika, a odmah potom nekoliko rafala propara zoru.
- Prekinite! Jeste li vi Bobanovci ili rulja – zagalamio je rošavi. –Čuvajte streljivo za četnike i partizane. Doći ćemo i mi na red kad vide da im je Bugojno pretvrd orah. Već su polomili zube, a majku im i ovdje će – sada je već urlao rošavi uspravno stojeći u rovu mašući strojnicom. U rovovima zavlada muk, a kao odgovor s okolnih visova odgovori mu, kao da su ga čuli, vika radosnih pripadnika ustaške policije te sporadični pucnjevi s pokojim rafalom.
- Jebem im mater, i to je vojska. Đe su vas našli – viknu rošavi gledajući u Marina i Jokana. – I vi ste mi neka vojska, skinuli vas koca i konopca. Sad urlaju i pucaju, a kad partizani krenu na njih bježat će ko zečevi. Jebi ga, ti komunisti i monarhisti nemaju gdje već proboj tražiti između nas i Mrkonjić grada između Tomislav grada i Dinare. Inače su osuđeni na propast. Sve što su imali skupili su i poslali na nas. A jebeni Talijani sad našli vrijeme za reorganizaciju i ostavili im golem prostor gdje mi sad krvave halje nosamo – bijesno je vikao rošavi, čas gledajući prema Marinu i Jokanu, čas se obraćajući svojim legionarima.
Nakon drugog neuspjelog napada na Bugojno, nastupilo je zatišje. Na položajima u Zloselu dobro su znali da je to samo zatišje pred buru. Partizani su najopasniji kada se primire. I bilo je tako. Izvidnice su donosile vijesti kako prekopavaju cestu od Kupresa do Bugojna, prave barikade od srušenih debala, noću je odbljesak vatri govorio kako gore katolička i muslimanska sela.
- Palite, majku vam jebem. Kada izađemo odavde neće u pravoslavnim selima ostati cigla na cigli – prijeti je rošavi gledajući dalekozorom odbljeske vatri.
- - I mi smo njima spalili sve do Drine kad smo prije četiri mjeseca stigli do Višegrada i Srebrenice. A sad i Malovan – oglasi se nečiji promukli glas iz rova.
- - A što, da im sagradimo novi, sunce im četničko. Odgojili su toliko četnika i četničkog vojvodu Danu Maricu. Poklali su Hrvata katoličke i islamske vjeroispovijesti – da im se ni broja ne zna. To znaju samo jame u koje su ih pobacali – siktao je rošavi.
Kupres je postao tvrđava u koju se naguralo deset puta više ljudi nego što je brojao prije dolaska partizana, a prometnica prema Bugojnu bila je blokirana balvanima i prekopana. Kupres je bio praktično odsječen od Bugojna. Ovo malo mjesto, koje je prije rata brojalo tisuću duša što pravoslavnih, što katoličkih i muslimanskih, odjednom je postao najisturenija točka, tvrđava NDH-a prema Hercegovini, odnosno prema Bosni. S obje strane gomilale su se silne vojske. Strateška važnost kupreškog platoa, nazvana "vrata Zagreba", jer otvara put prema sve četiri strane svijeta, a posebno prema sjeveru i jugu odjednom je postala presudna za partizane koji su, nakon stalnog povlačenja i defanzivnog ratovanja, pokušali prijeći u ofenzivu te se spojiti sa partizanima iz Dalmacije i Bosne. Tko vlada Kupresom, nalazi se u strateško-vojnom smislu u prednosti ako želi osvojiti ili obraniti Dalmaciju ili srednju Bosnu.
- Kupres, a bogami i mi, trebamo platiti za sve partizanske i četničke poraze tijekom 1942. – šapnu Kokan Marinu.
- I zločine Jokane moj koje su ustaše i Talijani počinili – šaptom odvrati Marin.
- Jebiga, Marine, znaš li ti koliko su četnici i partizani spalili hrvatskih sela i nevinih ljudi pobili? Pa, u Istočnoj Hercegovini i Romaniji skoro da i nema više Hrvata. A ništa bolje nije ni u Lici ni Bosanskoj Krajini. Vidiš da je ludilo zahvatilo sve. Tuk na luk – reče Marin i pomoli se. – Bože, daj da sačuvam razum i ostanem čovjek. Ne dopusti da se uvalim u grijeh i od čovjeka postanem zvijer. Zvijer je zvijer bez obzira koje obilježje nosila. Tako je i sa čojekom.
Marin je u sebi ponavljao Jokanove riječi.

(NASTAVLJA SE)

29.06.2008. u 23:40 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga: Divani, skitnje...

tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje

O AUTORU
1443598348630658797


Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"




Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom




za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,