DivanSkitnje

četvrtak, 16.08.2007.

KAKO JE ČARUGA ZA NOS VUKAO STAROG DOKTORA


Čekajući Tajpvrajtera


I tako prođoše mjeseci, a veličanstveni Tajp ne napisa niti riječi o pizdarijama Jovana Stanisavljevića-Čaruge, slavonskog pljačkaša, tješitelja finih damica, snašica i birtašica…Čekajući tako do kasnih noćnih sati da iz Tajpove tipkovnice poteče nova priča, odjednom mi se ukaza dr. Mijo Pišl iz Donjih Andrijevaca.

- Što je gulanferu? Nemaš pametnijeg posla već čekaš 'ajduke i probisvijete.
Protrljao sam oči uvjeren da sanjama. No, stari doktor je još uvijek stajao iznad mene pažljivo me motreći. Na sitnom, od starosti pogrbljenom stasu, isticao se orlovski nos i prodorne oči koje su poput skalpela secirale mozak. Režanj po režanj. Šutio sam bojeći se bilo što reći.
-Znaš li ti da me je taj mangup, a i ti nisi ništa bolji, dvije godine vukao za nos?
-Tko?-jedva sam izustio.
- Ne pravi se blesav. Čaruga, a tko drugi.
Predao sam se jer starog doktora nisam mogao blefirati. Bio mi je u mozgu. Čitao me. Samo, nije mi bilo jasno što radi u mojoj sobi jer je od našeg posljednjeg viđenja prošlo 27 godina. Tada je već imao 80 godina. Znači, sada je dr. Pišlu 107 godina!
- Misliš da sam duh? Ma daj, tko još vjeruje u duhove. Ljudi ne umiru, oni samo odlaze i vraćaju se.
Nisam imao volje niti hrabrosti za daljnji razgovor. Šutio sam, krijući pogled. Vrbanjac po rođenju (1893.), Bečlija po školovanju, dr. Pišl prvu liječničku ordinaciju dobio je 1921. godine u Donjim Andrijevcima, kotar Brod na Savi, u zgradi bivše marijaterezijanske pastuharnice i nije mu bila ništa neobično što su ga seljaci oslovljavali sa "gospodin veterinar". Liječio je sve i svakoga, od đakovačkog, brodskog i bosanskobrodskog atara. Po ljepljivom, žitkom, slavonskom blatu, prašnjavom putu, pješice, gazeći vinogradima, šumama, po kiši i snijegu – bez radnog vremena i bodova.
- E, pa slušaj-reče doktor. - Davne 1923. u Donje Andrijevce je stigao mladi, kicoški odjeven momak, predstavljajući se kao Nikola Drezgić, liferant mesa 17. pješadijskog puka Vojvoda Mišić. Nitko u tom pristojnom mladiću, podrezanih brkova, prijatelja oficira i seoskih žandara nije prepoznao Jovana Stanisavljevića, zloglasnog "Čarugu", hajduka i odmetnika čija je glava bila "teška" 120 tisuća dinara. Bezbrižno se šetao Andrijevcima, galantno čašćavao žandare i seoske gazde, a po noći nemilice povaljivao dobro uščuvane udovice i dokone gospođe prezaposlenih trgovaca i seoskih gazda. No, ni one nisu bile baš tako naivne i bespomoćne jer se Čaruga, nakon izvjesna vremena, pojavio kod mene tražeći da ga izliječim od sifilisa. Ubrzo je postao i redovan gost i razgovor s njim, moram priznati, bio je ugodan. Pričali smo o svemu i svačemu i, naravno, glavna tema bio je Čaruga i "Kolo gorskih tića" na čiji se sam spomen imena ljudima ledila krv u žilama. Kao ni većina Andrijevčana, nisam niti slutio da je pristojni liferant 17. pješadijskog puka, uvaženi Nikola Drezgić, bradom i brkovima strašni Čaruga.
- A plašiš li se ti doktore, Čaruge i njegove družine dok noću obilaziš pacijente – iznenada upita Čaruga dok smo kartali u mojoj sobi.
Ne. Ne bojim, a i uz sebe imam pištolj- odgovorio sam i Drezigiću, tj. Čarugi,pokazao mali salonski pištoljčić. .
- Izvini doktore, ali takve pištolje Čaruga jede za doručak- kroz smijeh mi je odgovorio Drezgić (Čaruga) razgledavajući pištoljčić. Potom se maši za pojas i izvuče svoj vojnički pištolj i pruži mi ga.
-Evo ti dragi doktore va gevera, nek ti se nađe - reče Jovo Stanisavljević pružajući mi preko stola pištolj.
- Gos'n Drezgiću, pa što će meni pištolj? On je za žandare, vojnike i hajduke.
-E, upravo ti ga doktore zbog njih i dajem. Ti iz ovih marijaterezijanskih štala pretvoritih u donjoandrijevačku ambulantu skoro svake noći po snigu i suncu, po danu i noći hodiš bolesnicima. Može te neko presrist. A gevera te može obranit- prošapta Jovo prstom mašući prstom kao da želi naglasiti svaku riječ.
- Što ću ja ako mog doktora napadne Čaruga, tko će mene izličit od sifilisa?
Bečki student, sada skrit u slavonskom blatu i vukojebini, daleko od bečkog sjaja, umjesto gospode i njihovih nagizdanih dama, sada za pacijente ima slavonskog seljaka u genima dotučenog jebenim ratovima, silnim vojskama od kojih niti jedna nije bila njegova-zbunjeno je gledao Čarugu, a potom pruži ruku i prihvati pruženi pištolj.
-Dobro – prošaptao sam, a dah mi zalejuja titravo svjetlo svijeće koja je škiljavo osvjetljavalo knjige u maloj prostoriji koja mi je bila i knjižnica i blagovaonica i čekaonica.
- A, kažete da bi me hajduk Čaruga mogao napasti? Pa, dobro gospodine Drezgiću, vi kao vojni liferant mesa sigurno to bolje znate. Puno putujete i puno čujete - rekoh nevoljko prihvaćajući pištolj.
I tako sam ja hodio i brodio po suncu i pljusku, po danu i mraku noseći taj pištolj sa sobom iako ga, ruku na srce, ne bih znao ni upotrijebiti. Bio sam uvjeren da me on čuva od Čaruge i njegove družine. To je u jednu ruku bilo i točno jer sam bio pod Čaruginom zaštitom, a da toga nisam bio ni svjestan. Kada je, nakon izvjesna vremena, Čaruga prepoznat u Vinkovcima i uhvaćen, tek tada sam prepoznao "kućnog prijatelja" N. Drezgića. Na suočenju u Osijeku, kada je bilo jasno da dželatu i omči ne može umaći, Jovo je zatražio da mu pomognem i falsificiram liječničke nalaze. Naime, još u Donjim Andrijevcima sam Čarugi izvadio krv (zbog sifilisa), ali su nalazi bili u Zagrebu odakle su izravno dostavljeni u Osijek. Na Čaruginu nesreću – bili su pozitivni i 27. veljače 1925. omča je zategnuta.
Slušao sam doktorov meki, umirujući, glas zatvorenih očiju. Odjednom je zamukao. Pričekao sam još nekoliko trenutaka i otvorio oči ali pored mene nije bilo nikoga. Samo se sunčeva svijetlost lagano probijala kroz zavjese i ranojutarnju tišinu.


16.08.2007. u 00:31 • 38 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga: Divani, skitnje...

tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje

O AUTORU
1443598348630658797


Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"




Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom




za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,